Sukladno čl. 57. Zakona o radu (Narodne novine 137/04), radnik ima pravo tijekom kalendarske godine na plaćeni dopust od ukupno najviše 7 radnih dana za važne osobne potrebe, osobito u vezi sa sklapanjem braka, porodom supruge, težom bolesti ili smrću užeg člana obitelji.

Pod «članom uže obitelji» zakon podrazumijeva supruga, srodnike po krvi u pravoj liniji i njihove supruge, braću i sestre, pastorčad i posvojenike, djecu bez roditelja uzetu na uzdržavanje, očuha i maćehu, posvojitelja i osobu koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati te osobu koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici.

Nadalje, radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeće ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

Također i radnici – dobrovoljni davaoci krvi ostvaruju pravo na jedan slobodan dan s osnova dobrovoljnog darivanja krvi, koji se ostvaruje tijekom kalendarske godine, sukladno radnim obvezama.

Razdoblje koje radnik provede na plaćenom dopustu, smatra se razdobljem provedenim na radu, slijedom čega je poslodavac dužan ispuniti sve obveze koje ima prema radniku temeljem radnog odnosa.

Osim plaćenog, radnik može dobiti i neplaćeni dopust, sukladno čl. 58 Zakona o radu, temeljem kojeg poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.